Jel to oni nas zajebaju

Oprosti za kung fu Osim činjenice da sve hrvatske filmove zbog izuzetno oskudne produkcije jedva čekate, u ovom ćemo slučaju vašu radoznalost golicati i dvjema nagradama koje je film osvojio na prošlogodišnjem festivalu u Puli, onom za glavnu žensku ulogu (Daria Lorenci) i onom za sporednu (Vera Zima). Upravo je 'Oprosti za kung fu', unatoč činjenici da je zbog HRT-ove produkcije televizijski film, bio prikazan u selekciji mladih autora 'Forum' u službenom programu prestižnog Berlinalea 2005. Nakon ovakvog slatkoriječivog uvoda možemo se mirna srca prebaciti na radnju. Za razliku od dosadašnje ratne tematike koja se provlačila kroz poštenih sedamdeset posto hrvatskih filmova, Sviličić se u svom komičnom uratku uhvatio originalnije tematike. 'Oprosti...' je stoga priča o mladoj djevojci Mirjani (Daria Lorenci) koja se nakon rata vraća iz Njemačke gdje je boravila kao azilant. No, u svoju konzervativnu i učmalu sredinu (čitaj Dalmatinsku Zagoru) donosi neki zalog -- svoju trudnoću. Zatucana joj obitelj naprosto izludi, a da bi sebe i nju spasili od sramote, svi se daju na svima vam jasnu primitivnu misiju -- traženje muža. Jer svaka žena treba muža, a bogme i svako dijete oca. No, ispostavit će se da postoji jedan sitan, ali nepremostiv problem u pronalaženju oca na kojeg bi dijete moglo ličiti; otac djeteta je ups...Kinez. U Berlinu se od prave atmosfere filma nije izgubilo ništa, a autentičnost uopće ne čudi, jer se film, naime, snimao u selu Jezevišće, dok je ekipa u nekoliko navrata izjavila da je snimanje proteklo vrlo nepretenciozno i ugodno. Isto tako saznajemo da je za film utrošeno negdje između 100 i 150 tisuća eura, a da bi naš mladi redatelj vratio svoj novac, film moraju kupiti barem tri ili četiri produkcijske kuće. No, nećemo opet o stanju u hrvatskom filmu